KAKO SE UTVRĐUJE STAROST MINERALA, PREDMETA I FOSILA?

Da li ste se ikada zapitali koju metodu naučnici koriste kada žele da utvrde koliko je star novi otkriveni fosil, ili jedan od predmeta koji su naši preci izradili i svakodnevno upotrebljavali? Ili, kako naučnici mogu utvrditi koji je predmet originalan, a koji je lažna kopija?

Na ova pitanja ne postoji samo jedan odgovor, jer postoji više metoda. Nekada se koriste pojedinačno, a nekada se i kombinuju, ali u svakom slučaju, određivanje starosti fosila, stijena ili ručno napravljenih alata više nije predmet naučne rasprave, već dobro uhodan i pouzdan metod. Iako ih postoji mnogo više, ovo su neke od metoda koje se najčešće koriste:
Radiometrijske metode datiranja


Megalosaurus je možda bio prvi i dinosaur koji je opisan u naučnoj literaturi, a živio je na području Evrope prije 166 miliona godina

Radiometrijska metoda datiranja, poznata i kao radioaktivna metoda ili apsolutna metoda, je tehnika koja se koristi kako bi se odredila starost materijala kao što su minerali i stijene, ili starost fosila i ostalih organskih ostataka na osnovu radioaktivnog raspadanja pojedinih elemenata.

Mnogi elementi su radioaktivni, a raspadaju se tokom tačno određenog razdoblja koje se naziva ‘vrijeme poluraspada’ koje odgovara vremenu potrebnom da izgube polovinu svojih radioaktivnih sastojaka.

Radiometrijske metode datiranja usavršile su se uz više od 40 različitih postupaka, a svaka od njih se koristi za utvrđivanje starosti fosila ili objekata koji sadrže različite radioaktivne elemente.

Na primjer, datiranje metodom kalij-argona se utvrđije starost stijena i minerala, dok se datiranje metodom radioaktivnog ugljika (C14) može odrediti starost najvećeg dijela organskih ostataka, uključujući starost drveta, životinjskog tkiva, tekstila, prehrambenih namirnica…

Gotovo sve organske tvari sadrže C14 koji se počinje smanjivati onog momenta kad živi organizam umre. Nakon smrti organizma, dio C14 atoma se počinje smanjivati​​. Tačno 5.730 godina kasnije, količina C14 je prepolovljena. Proučavajući preostali dio C14 atoma u odnosu na druge atome ugljika, možemo saznati koliko je fosil star.

Metoda C14, poznata i kao karbonsko datiranje, je vjerovatno najpoznatija metoda za koju je većina ljudi čula. Ipak, ona je pouzdana za predmete i fosile stare do 50.000 godina. Iako ovaj period uključuje mnoge ljudske ostatke i artefakte, većina pronađenih fosila je ipak daleko starija, zbog čega zahtijevaju drugačiju metdu datiranja.

Apsolutno datiranje fosila satrijih od 50.000 godina zahtijeva metode kao što su kalij-argon ili rubidij-stroncij metode, koje uključuju izotope sa sporijim stopama raspada (dužim ‘vremenom poluraspada’). Takvi su izotopi rijetki u samim fosilima, ali se zato pojavljuju u okolnom sloju stijena, te daju približnu dob za starost fosila. Koristeći principe Relativnog datiranja (objašnjeno ispod), naučnici mogu zaključiti približnu starost drugih slojeva u korelaciji sa slojem u kojem je fosil pronađen.

Za fosile i predmete stare od 200.000 do 800.000 godina uglavnom se koristi Paleomagnetizam, odnosno metoda koja proučava zapise o magnetskom polju Zemlje, sačuvanim u različitim magnetičnim mineralima tokom vremena.

Za fosile starije od 4 miliona godina koristi se Molekularno datiranje (molecular clock hypothesis (MCH)) kojim se računaju nukleotidne sekvence u DNK ili aminokiseline u proteinima​​. Ono se ponekad naziva i genetski sat ili evolucijski sat. Za dobijanje tačnijih rezultata, Molekularno datiranje se često kosristi u kombinaciji sa kalij-argon metodom, poznatijom kao Argonska metoda datiranja.


Relativno datiranje


Sedimentne stijene su obično slojevite, a svi ti slojevi su se formirali u različitim razdobljima.

Relativno datiranje se koristi prilikom utvrđivanja relativnog redoslijeda posljednjih događaja, bez nužnog određivanja njihove apsolutne starosti.

Prije nego su otkrivene Radiometrijske metode datiranja u ranom 20. stoljeću arheolozi su bili uveliko ograničeni Relativnom metodom, a mogli su utvrditi samo hronološki niz događaja, bez tačne starosti pronađenog predmeta ili fosila.

Iako Relativno datiranje može utvrditi samo kojim su se redom događaji dešavali, a ne i kada su se tačno desili, ono se i dalje koristi, posebno kod materijala u kojima nedostaju radioaktivni izotopi. Samo jedan presjek sedimentne stijene arheolozima može ispričati cijelu priču o istoriji područja. Sedimentne stijene su obično slojevite, a svi ti slojevi su se formirali u različitim razdobljima.


Datiranje metodom termoluminiscencije

SUNCOKRET – PRIRODNO MATEMATIČKO ČUDO

Suncokreti (Helianthus annuus) su prelijepi ikonični cvjetovi, popularni u mnogim kulturama koje su se smjenjivale kroz istoriju – a poznato da su uzgajani u području današnjeg SAD-a čak i prije 5.000 godina!




Suncokrete prate i brojni mitovi, a najpopularniji je onaj da se okreću za Suncem. Iako je istina da se mladi cvjetovi zaista okreću, zreli cvjetovi ipak ostaju fiksirani na jednoj poziciji, uglavnom okrenuti prema istoku.

Većina nas voli grickati sjemenke koje proizvode, međutim, da li ste se ikada zagledali u njihovo središte? Suncokreti su više nego samo lijep cvijet ili ukusna hrana – oni su također i pravo matematičko čudo.



Sjemena unutar suncokreta striktno slijede Fibonaccijev niz, ili 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144… Ako ste prespavali taj čas matematike, svaki broj u nizu je zbir prethodna dva broja. Spirale koje vidite u središtu su generisane od ovog niza, a dvije serije krivulja se odmotavaju u suprotnim smjerovima – počinju u centru i završavaju kod latica.

Svako sjeme mora biti pod tačno određenim uglom u odnosu na susjedno sjeme – kako bi svi zajedno upješno stvorili savršenu spiralu. Odgovarajući ugao, ili zlatni ugao u suncokretu je 137.508 stepeni… Ako bi se ovaj ugao promjenio čak i za jednu desetinu stepena, savršena struktura sjemenki bi se potpuno poremetila.



Alan Turing, britanski matematičar, logičar i kriptograf koji se smatra ocem modernih kompjutera, prvi je predstavio ideju o suncokretima i Fibonaccijevom nizu, te predložio da bi smo mogli proučavanjem suncokreta bolje razumjeti kako sve biljke rastu. Prerana smrt (1945) je prekinula njegovo dalje proučavanje, a hipoteza je napokon stavljena na kušnju oko 60 godina kasnije, u jednom od brojnih projekata osmišljenih kako bi se proslavila stogodišnjica njegovog rođenja.

Projekat pokrenut u martu 2012. godine imao je za cilj da potvrdi ovaj fenomen i da pokuša predstaviti najveću studiju o matematičkim modelima suncokreta. Ljudi širom svijeta, uključujući i mnoge učenike, bili su angažovani da uzgoje suncokrete, te prikupe podatke o uzorcima, uključujući broj spirala koje se razvijaju u smijeru kazaljke na satu, i obrnuto.

Rezultat projekta je objavljen u Oktobru (2012) u Mančesteru. Kombinovana statistika, koja se sastojala od proučavanja 557 cvjetova suncokreta, je zaključila da osam od deset cvjetova savršeno slijedi Fibonaccijev niz.

NAUČNA OBJAŠNJENJA ZA POJAVU DUHOVA

Bili stvarni ili ne, duhovi definitivno nisu neki moderni koncept koji se pojavio u skorijoj historiji. Danas znamo da su se spominjali čak i u mezopotamskim religijama – religijama Sumera, Babilona, Asirije i drugih ranih država u Mezopotamiji. Duhovi su se spominjali i u Drevnoj Grčkoj, Egiptu i u Rimskom carstvu, a u Viktorijanskoj Engleskoj su se čak i fotografisali (iako je dokazano da je to bilo djelo šarlatana).

Dok neki ljudi i danas čvrsto vjeruju da duhovi postoje, drugi opet pokušavaju racionalizirati ove pojave. Neki ljudi određene upitne stimulanse tretiraju kao značajne. Na primjer, ljudi vide lice na nekom sasvim običnom brdu, od svjetla pomisle da se kreću duhovi, ili čuju skrivene poruke u audio zapisu. Ovaj fenomen je u psihologiji poznat kao pareidolija.


“Dio razloga zašto mnogi od nas vjeruju u duhove se jednostavno svodi na način na koji naš mozak radi”, tvrdi Barry Markovsky, sociolog na Sveučilištu u Južnoj Karolini. “Ljudski um uvijek traži objašnjenje za nesigurne informacije. Duhovi se gotovo uvijek pojavljuju pod nejasnim okolnostima – kao što je slabo svjetlo, ili kada se budimo ili pokušavamo zaspati, kada naša osjetila nisu najfunkcionalnija.”


5. Elektromagnetsko polje



Kanadski neurolog Michael Persinger već desetljećima proučava efekte elektromagnetskih polja na percepciju ljudi o duhovima. Njegova je hipoteza da pulsirajuća magnetska polja, neprimjetna na svjesnom nivou, izazivaju osjećaj da u sobi postoji neka “prisutnost”. Persinger tvrdi da elektromagnetsko polje izaziva neobične aktivnosti u temporalnim režnjevima mozga.

Persinger je proučavao ljude u svom laboratoriju koji su na glavi imali takozvanu “Božju kacigu“, zaključivši da određeni obrasci slabih magnetskih polja iznad nečije glave za 15 do 30 minuta mogu stvoriti utisak da postoji nevidljiva prisutnost u sobi.

Drugi naučnici su također potvrdili da sredine koje imaju reputaciju da ih progone duhovi često imaju neobična elektromagnetska polja.


4. Trovanje ugljen-monoksidom



Doktor po imenu W.H. Wilmer je 1921. godine objavio priču o ukletoj kući u medicinskom časopisu American Journal of Ophthalmology.

Porodica koja je živjela u ukletoj kući, pod nazivom Porodica H u medicinskoj literaturi, počela je doživljavati čudne pojave čim su se doselili o ovu [staru] kuću. Čuli su škripanje namještaja, čudne glasove u noći, i osjetili prisutnost nevidljive sablasti. Tvrdili su da ih u krevetu drže duhovi i da se ne mogu maknuti, osjećali su slabost i još mnogo drugih negativnih osjećaja.

Kako se kasnije ispostavilo, neispravna peć je punila kuću ugljen-monoksidom, uzrokujući slušne i vizuelne halucinacije. Od trenutka kada je peć popravljena, Porodica H više nikada nije vidjela niti čula duha.


3. Infrazvuk



Infrazvuk je zvuk duboke frekvencije koji ljudi ne mogu čuti, dok neke životinje, kao što su slonovi, mogu. Niske frekvencije mogu izazvati različite fiziološke nelagode kod ljudi. Naučnici koji proučavaju efekte vjetroturbina i buke (infrazvuk) koju stvaraju u blizini naseljenih područja su otkrili da niske frekvencije mogu izazvati dezorijentaciju, osjećaj panike, promjene u broju otkucaja srca i krvnom pritisku, kao i mnoštvo drugih sličnih posljedica koje bi se lako mogle povezati s pojavom duhova.

Jedan slučaj kada je infrazvuk bio odgovoran za percepciju pojave duhova desio se 1998. godine u laboratoriju jednog proizvođača medicinske opreme. U njemu je navodno bila jedna soba koju su stalno proganjali duhovi, a u njoj je često radio inženjer Vic Tandy. Kad god je Tandy boravio u ovom laboratoriju, osjećao se depresivno i neugodno, često je čuo i vidio čudne stvari, uključujući i “avet koja je definitivno izgledala kao duh.”

Na kraju, Tandy je otkrio da je u sobi cijelo vrijeme bio upaljen ventilator koji je proizvodio infrazvuk (19 Hz), koji je svojim nečujnim vibracijama uzrokovao dezorjentirajuce efekte. Dalja istraživanja su pokazala veze između infrazvuka i bizarnih senzacija poput one kada imate jezu ili kada se osjećate nelagodno, bez nekog očiglednog razloga.


2. Buđ/plijesan



Shane Rogers, profesor inženjeringa na Univerzitetu Clarkson, je proveo nekoliko mjeseci obilazeći lokacije na kojima su se navodno pojavljivali duhovi. On je uočio da je na većini lokacija bilo vlage, odnosno buđi/plijesni.

ČINJENICE O ČOKOLADI

1. Miris čokolade povećava theta moždane valove koji izazivaju opuštanje.

2. Bijela čokolada se tehnički ne smatra čokoladom, jer ne sadrži kakao.

3. Mnoga su naučna istraživanja pokazala da čokolada uopšte ne podiže nivo lošeg kolesterola. Zapravo, čokolada kod nekih ljudi može čak i sniziti razine kolesterola.

4. Čokolada ne uzrokuje karijes. Studija iz Univerziteta Osaka u Japanu je otkrila da se neki dijelovi kakaa, glavnog sastojka čokolade, zapravo bore protiv karijesa!

5. Casanova je smatrao čokoladu ‘eliksirom ljubavi’.

6. Iako mnogi tvrde da je čokolada afrodizijak, nauka još nije pronašla uvjerljive dokaze.

7. Jedna studija sa više od 44.000 sudionika je pokazala da su oni koji su sedmično konzumirali čokoladu imali manje izglede da će doživjeti srčani udar za cijelih 22 posto.

8. Naučno ime za drvo na kojem raste kakao je Theobroma cacao, što znači “hrana bogova”.

9. Car Azteca Montezuma II je pio više od 50 šalica čokolade dnevno.

10. Industrija čokolade vrijedi oko 110 milijardi dolara godišnje.









11. Istraživanje provedeno 2013. godine je pokazalo da se zbog mirisa čokolade u knjižari poveća šansa da će kupci kupiti kuharice ili ljubavne romane za 40%, a za 22% je veća šansa da će kupiti knjigu bilo kojeg žanra.

12. Maye su koristile kakao kao valutu, a vrijedio je više nego zlatna prašina. Uzgoj je bio ograničen tako da vrijednost nije nikada padala.

13. Gotovo polovica proizvedenih čokolada u svijetu se pojede u Evropi.

14. Čokolada sadrži visoke razine snažnog stimulansa koji se zove ‘teobromin’. Trovanje teobrominom može uzrokovati zatajenje srca, napade, oštećenje bubrega i dehidraciju. No, da bi se otrovali čokoladom morali bi pojesti oko 10 kg.

15. Do 17. stoljeća čokolada je bila rezervisana za evropsku elitu. U to vrijeme se smatralo da ova tamna slastica ima hranjiva, ljekovita i afrodizijačka svojstva.

16. Opsežna studija objavljena u časopisu Journal of American Medical Association je zaključila da “Čokolada ne igra nikakvu ulogu u nastanku akni… čak ni velike količine čokolade nisu klinički pogoršale akne.”

17. Katolička crkva je jednom povezala čokoladu s heretičkim ponašanjem, uključujući psovke, iznude, čarobnjaštvo i zavođenje. Kasnije su je i sami usvojili, pa čak i preporučili da se konzumira tokom posta.

18. Prosječan stanovnik Švicarske pojede oko 11 kg čokolade godišnje. Švicarci također imaju i najmanje zabilježenih slučajeva srčanog udara.

19. U jednom istraživanju na Sveučilištu u Indiani je zaključeno da su biciklisti koji su pili čokoladno mlijeko nakon treninga bili manje umorni. Također su postigli i bolje rezultate na testovima izdržljivosti od onih koji su pili sportski energetski napitak.

20. Jedna je studija pokazala kako čokolada može umanjiti kašalj gotovo jednako efektivno kao i sirupi.

ČAROLIJE IZ ISLANDSKE KNJIGE BIJELE MAGIJE

Sorcerer’s Screed je knjiga bijele magije koju je napisao Jochum Magnus Eggertsson, islandski pisac i pjesnik koji je sebe zvao Skuggi (“Sijenka”). Eggertsson je tvrdio da posjeduje 27 stranica izgubljene knjige magije koje, prema legendi, ne gore. Proveo je 30 godina istražujući nordijske čarolije i crteže iz starih rukopisa, te konačno izdao knjigu 1940. godine. Knjiga je bila napisana rukom, a tek je 2013. godine digitalizovana i ponovno isprintana. Nedugo zatim je objavljena i na engleskom jeziku.

Svaka čarolija u knjizi se sastoji od magičnog simbola (stave), ispod kojeg je runskim simbolimanapisano uputstvo za čaroliju. Rune su nizovi povezanih abeceda koje koriste slova poznata kao rune, znakovi koji su najvjerovatnije nastali među Gotima u prvom vijeku, a koji su izvorno bili u praktičnoj upotrebi kod germanskih i anglosaksonskih naroda. Skandinavske varijante su poznate kao Futhark, a anglosaksonske kao futhorc ili fuþorc.

Rune su se stoljećima koristile za proricanje budućnosti, bacanje uroka, liječenje, kao i bilo koju drugu vrstu magije. Tako da nije ni čudno da su upravo one odabrane za Sorcerer’s Screed.

Čarolije u islandskoj knjizi magije pokrivaju razne teme – od zaštite od utapanja, pa sve do ljubavnih čarolija. Iako je ovo knjiga bijele magije (Eggertsson je namjeravao objaviti i knjigu crne magije), u njoj se mogu pronaći i neke jezive čarolije, kao što su:


5. Čarolija za oživljavanje mrtvih i istjerivanje zlih duhova



“Nacrtajte ovaj simbol na potiljak konja, koristeći mješavinu krvi tuljana, lisice i ljudske krvi. Recitujte ovaj stih iznad simbola kada ga želite koristiti:


“Gusta krv, borci su umorni.
Nacija trpi stoljeća teškoća,
Velika razaranja, ljudi umiru,
Bogatstvo izgubljeno, siromašne ignorišu.
Opasnost izaziva strah,
oluja nakon oluje, udara po bijedi,
teško kajanje, nemilosrdan rat.
Zlo opsjeda svijet.”


4. Čarolija za gledanje u prošlost i budućnost



“Otkriva prošlost i budućnost, godinama i stoljećima, u cijelom svijetu.”

“Ovaj simbol treba oslikati na kožu teleta koje nikada nije bio pod golim nebom, s vodom iz gavranova oka, i krvi iz srca muškarca i žene koji su se voljeli svim srcem, ali nisu nikada konzumirali svoju ljubav,.. i simbol se treba nacrtati perom barske kokoške. Kada se simbol osuši otiđite na izvor čija je temperatura konstantna zimi i ljeti, i preko kojeg taj dan nisu letjele ptice, i udarite po vodi kožom, pazeći da je simbol okrenut prema dolje. Onda pustite da simbol leži u vodi, obiđete četiri kruga oko izvora u suprotnom smjeru od kazaljke na satu. Uzmite simbol iz vode i zavirite kroz njega, a onaj ko je nacrtao simbol će moći vidjeti, ako želi, u cijelom svijetu, istoriju i budućnost kroz četiri smjera. Nakon toga spremite simbol i nikada ga ne otkrivajte, osim ako ga ne želite koristiti.”


3. Čarolija za štit nepobjedivosti



“Ovaj simbol treba nacrtati na crni papir koristeći žuč gavrana, a zatim staviti u gavranovo leglo. Tu treba ostati dok se gavranova jaja ne izlegu. Zatim uzmite papir i od njega ćete imati velike koristi. Čak i ako sto ljudi budu vaši neprijatelji, i oni vas napadnu i htjednu ubiti, ova čarolije će vas lako spasiti. Ako držite papir isped sebe (okrenut prema neprijateljima) kada se suočavate sa svojim neprijateljima, njima će se činiti da čuvate nepobjedive crne zmajeve, i da se spremate da ih oslobodite.”

Otkrijte šta položaj mladeža na tijelu govori o vama

Ne postoji ljudsko tijelo na kojem nema mladeža.






Mjesto na kojem se nalaze na tijelu nose i posebno značenje. U nastavku teksta pročitajte i koje.

Mladež na obrazu

Bez obzira na kom se području obraza mladež nalazio, osoba koja ga ima biće uspješna bez obzira na posao kojim se bavi. Zadržite mladež i bićete uspješni, ukoliko ga uklonite, sreća koju on donosi će nestati.

Mladež u blizini oka



Osobe koje imaju mladež na ovom mjestu privlačne su suprotnom polu, a takođe im odlično ide i na poslovnom planu.

Mladež iznad usne

Ljudi koji imaju mladež iznad gornje usne su porodični ljudi koji će vjerovatno osnovati veliku porodicu, a takođe će imati konstantnu emotivnu podršku.

Mladež iznad obrve

Ukazuje na hrabru, snažnu, tvrdoglavu i autoritativnu osobu. Ovi ljudi su rođeni da budu vođe ili poslodavci.



Mladež na stopalu

Ukazuje na avanturistički nastrojenu osobu. Njima ne treba neki poseban povod kako bi izašli iz svog doma…

Ispod obrve

Ukazuje na vrijednu i kreativnu osobu. Ove osobine mogu određenoj individui donijeti slavu, zdravlje i prosperitet. Međutim, oni mogu imati problema u porodici.

Mladeži na leđima

Mladeži na leđima znače da je osoba lijena. Ovi ljudi vole da vreme provode ležeći i spavajući.

Mladež na nosu

Osobe koje imaju mladeže na nosu sklone su kockanju i flertovanju. U slučaju i da osoba bude bogata, ona će i dalje biti nezadovoljna, jer oni vole da rizikuju i skloni su izazovnijem načinu života.

Mladež na usni

Direktno ukazuje na probleme sa ishranom i na probleme u ljubavnim odnosima.

PRIRODNI NAČINI FARBANJA KOSE

Jedno istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji otkrilo je da žene tokom života promijene frizuru oko 150 puta i uglavnom se promjena svodi na novu boju kose.


Danas oko 65 procenata žena farba kosu, što je povećanje od 7 procenata u odnosu na sredinu prošlog vijeka. I svi volimo da se igramo bojama i eksperimentišemo sa novim tonovima u kosi, sve dok ne otvorimo farbu i pomirišemo njen sastav. Tradicionalno, kosa se boji potencijalno štetim hemikalijama koje mogu oštetiti kožu i respiratorni sistem, uticati na vaš imuni sistem i u najgorem slučaju izazvati kancer.

A postoji li prirodni način za prikrivanje sijedih i bojenje kose? Da, i neke od sastojaka već imate u svojoj kuhinji. U zavisnosti koju boju želite da dobijete, koliko intenzivna želite da bude i koliko ste voljni da potrošite, možete na potpuno prirodan način ofarbati kosu. Ova metoda nije trajna kao i hemijsko bojenje i možda nećete odmah dobiti željenu nijansu, ali ćete mnogo zdravije i bez opasnosti od neželjenih efekata imati novu boju kose.


Kafa

Kafa je sjajna ako želite da potamnite kosu, pokrijete sijede i dodate nove tonove vašoj kestenjastoj boji. Samo skuhajte jaku šolju kafe, ostavite da se ohladi i pomiješajte sa šoljicom regeneratora i dvije kašike kafe u zrnu. Nanesite na čistu kosu, ostavite da odstoji sat vremena, pa isperite. Možete koristiti i jabukovo sirće kod ispiranja, koje će pomoći da boja duže traje. Ako je potrebno, postupak ponovite nekoliko puta.


Čaj

Baš kao i kafa, i crni čaj pomaže da potamnite kosu i pokrijete sijede. Ako imate svjetliju kosu, koristite čaj od kamilice, dok se rooibos čaj preporučuje crvenokosim damama. Imajte na umu da čaj neće pomoći da iz tamne kestenjaste postanete plavuša, već samo da prosvijetlite, odnosno potamnite nekoliko nijansi svoju već svijetlu ili tamniju kosu. Najbolje rezultate ćete postići ako kosu ostavite da se prirodno osuši na suncu. Najvažnije je napraviti visoko koncentrovani čaj sa 3-5 kesica na dvije šolje vode. Ostavite da se ohladi i nanesite ga na kosu ili najprije pomiješajte sa regeneratorom. Ako želite da prekrijete sijede, dodajte i malo sušene ili svježe žalfije koja će pomoći da se otvore folikuli dlake. Ostavite na kosi najmanje sat vremena ili preko noći ispod kape i ujutru isperite. Ako je potrebno, ponovite postupak više puta dok ne dobijete željenu nijansu.


Bilje

U zavisnosti koju boju želite da dobijete, možete koristiti mnoge vrste biljaka.

Za crvenu kosu: neven, šipak ili hibiskus da bi osvježili svoju nijansu ili izvukli bakarne pramenove. I što više budete ovim biljkama bojili kosu, rezultati će biti vidljiviji. Cvijeće prokuhajte u vodi pola sata, procijedite i ostavite da se ohladi pa sipajte ili poprskajte po kosi i pustite da se osuši prirodnim putem na suncu.

Za brinete: ruzmarin, kopriva i žalfija su odlične biljke za kestenjastu kosu. Sva tri cvijeta pomiješajte i prokuhajte pola sata u vodi, procijedite i ohladite pa operite kosu čajem. Neka odstoji sat vremena na kosi i isperite vodom. Postupak možete ponavljati pri svakom pranju kose i poslije nekoliko tretmana ćete sigurno primijetiti rezultate.

Za plavuše: čaj od kamilice, neven, šafran i latice suncokreta su odlični za prosvijetljenje kose. Kako bi prekrili sijede, probajte korijen rabarbare prokuhan u dvije šolje vode.

Za tamnije tonove kose možete dodati i crni čaj biljkama, a za svjetlije mačiju metvicu.



Sok od cikle i mrkve

Oba soka daju cvnekasti odsjaj vašoj prirodnoj nijasni. U zavisnosti koju boju želite, možete koristiti samo jedan ili ih pomiješati. Za crvenkastije tonove, upotrijebite više soka od cikle, dok će sok od mrkve dati umjereniji odsjaj crvene.

Primjena je jednostavna – čašu soka nanesite na kosu, a možete mu dodati i kokosovo ulje kako bi kosu u isto vrijeme i hidrirali. Kosu umotajte u foliju ili plastičnu kesu i ostavite da odstoji najmanje sat vremena. Kako oba soka ostavljaju fleke, nosite staru odjeću dok bojite kosu. Operite kosu i naprskajte je jabukovim sirćetom kako bi boja duže trajala. Ako vam ne uspije iz prvog pokušaja, postupak ponovite onoliko puta koliko je potrebno da biste dobili željenu nijasnu.


Ovo je jedan od najpopularnijih načina prirodnog bojenja kose. Kana je praškasti oblik listova biljke kana i oni imaju prirodni i veoma efikasni pigment koji se u bojenju koristi hiljadama godina. Prirodna kana, sama po sebi stvara crvenkasto-narandžaste tonove, tako da proizvodi koji se nude na tržištu, a koji naglašavaju bojenje u druge nijanse, zapravo sadrže sastojke koji su pomiješani sa kanom. Crvenokose i brinete sa bakarnim tonovima kose je najbolje da se farbaju kanom. Ali budite pažljivi, te ako ne želite narandžast odsjaj, pomiješajte malo čaja od kamilice sa smjesom kako bi umirili boju kane.

Ako želite da sami napravite smjesu za bojenje, potrebno je pomiješati jednu šolju kane sa 2 šolje limunovog soka. Možete dodati i kašiku sirćeta kako bi lakše isprali boju. Ostavite da odstoji 4-6 sati dok se ne zgusne, nanesite na kosu i raščešljajte. Kosu umotajte u plastičnu foliju ili kesu i ostavite 2-3 sata, te temeljno isperite.