Pogranična područja

Pogranična područja tradicionalno se podrazumijevaju kao problemska područja s teškoćama u razvoju, no u novije doba dobivaju na značenju zbog dvojnog shvaćanja svog položaja – periferičnosti u odnosu na matičnu državu te kontaktnosti s obzirom na susjednu državu (Koči-Pavlaković, 1996; Popović i Radeljak, 2011). Dvojni položaj posebno dobiva na značenju razvitkom Europske unije odnosno euroregija.

Sl. 1.

Pogranična područja razvijaju se kroz prekograničnu suradnju financiranu kroz fondove EU. Projekt REMEDISANUS provodio se u sklopu prekogranične suradnje Hrvatske i Slovenije, a projektno područje odnosi se na Grad Zaprešić, Krapinsko-zagorsku županiju te općine Brežice i Sevnica u Sloveniji.

Cilj ovog rada je analizirati mogući utjecaj projekta financiranog od strane EU na primjeru pograničnog područja Hrvatske prema Sloveniji, u smislu smanjenja periferičnosti i povećanja kontaktnosti položaja te naglašavanja svih pozitivnih vrijednosti tog prostora.

PRETPRISTUPNI FONDOVI EU I IPA

Članice Europske unije izdvajaju određena financijska sredstva u okviru pretpristupnih fondova koja dodjeljuju budućim državama članicama kao podršku u pristupanju u EU. Godine 2007. na snagu je stupio Instrument pretpristupne pomoći (IPA), fond koji je zamijenio sve dotadašnje, a za Hrvatsku je bio aktivan do njenog pristupanja Europkoj uniji 1. srpnja 2013. godine. Za koordinaciju programa IPA-e u Hrvatskoj bio je zadužen Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije. Program se sastojao od pet komponenti:

IPA I – jačanje kapaciteta i izgradnja institucija; IPA II – prekogranična suradnja; IPA III – regionalni razvoj; IPA IV – razvoj ljudskih potencijala; IPA V – ruralni razvoj. S obzirom na neobičan oblik države, odnosno dužinu hrvatskih državnih granica druga komponenta IPA-e bila je veoma važna za regionalni razvoj Hrvatske.

„Vizija je programa učiniti prekogranično područje između Hrvatske i Slovenije visoko konkurentnim, te stvoriti održive životne uvjete i blagostanje za njegove stanovnike iskorištavanjem razvojnih mogućnosti izniklih iz zajedničkih prekograničnih aktivnosti“ (Operativni program IPA Slovenija – Hrvatska 2007.-2013., 2012).

PROJEKT REMEDISANUS

Projekt pod nazivom „Poboljšanje kvalitete života stanovnika i očuvanje bioraznolikosti kroz sanaciju i remedijaciju onečišćenih lokaliteta“ (akronim REMEDISANUS) potpisala je Krapinsko-zagorska županija u suradnji s projektnim partnerima Zagorskom razvojnom agencijom, Gradom Zaprešićem, slovenskim općinama Brežice i Sevnica te slovenskim Institutom za okolje in prostor (Institut za okoliš i prostor). Program se provodio od 1. travnja 2011. do 30. rujna 2012. godine.

Glavni cilj ovog projekta bio je sanirati postojeće zagađenje i smanjiti ekološke rizike te podići svijest lokalnog stanovništva o važnosti zaštite okoliša na projektnom području. Budući da navedeni prekogranični prostor ima velike potencijale za razvoj industrije i turizma vezanog uz okoliš, nadležne institucije su odlučile poduzeti mjere koje će riješiti probleme koji stoje na putu njihova socijalnog i gospodarskog razvoja. Ostali specifični ciljevi bili su: jačanje svijesti stanovništva (posebice mlađih generacija) o važnosti okoliša te sortiranju i recikliranju otpada, potaknuti biološki oporavak saniranih lokacija kroz aktivnosti remedijacije, poticati umrežavanje javnih institucija s područja očuvanja okoliša na prekograničnom području itd. (Informacija o projektu REMEDISANUS, 2011). Projektne aktivnosti usmjerene su bile na stanovnike prekograničnog područja (polaznici dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola) te djelatnike regionalnih i nacionalnih institucija iz domene zaštite okoliša. Osim informativnih radionica i seminara za lokalno stanovništvo provodi se edukacija putem medija za širu javnost koja prati teme iz toga područja.

Ključne projektne aktivnosti započele su analizom stanja divljih odlagališta otpada u kojoj su odlagališta prema definiranim kriterijima (Spletni kalkulator za vrednotenje nedovoljenih odlagališč, 2012) podijeljena u pet kategorija prema opasnosti po okoliš. Nad 30 najugroženijih s hrvatske i 30 sa slovenske strane provodi se sanacija te je odabrano pet odlagališta na kojima će biti provedena remedijacija tla kako bi se moglo ponovno koristiti za uzgoj poljoprivrednih kultura ili kao građevinsko zemljišta bez opasnosti za ljudsko zdravlje. Remedijacija je termin koji se upotrebljava za „čišćenje“ odnosno regeneraciju prostora zagađenog ljudskim aktivnostima pomoću fizičkih, kemijskih i/ili bioloških postupaka (Opredelitev prostorskih okoljevarstvenih kriterijev nelegalnih odlagališč odpadkov, 2011).

Sl. 1. Sl. 1. Nesanirano odlagalište otpada u Zaprešiću Izvor: http://www.mzoip.hr/default.aspx?id=9324

Trenutačno je na zaprešićkom području uspješno očišćeno 11 od 15 izabranih divljih deponija, no postoji veliki problem ostalih deponija koji nisu obuhvaćeni ovim projektom. U Gradu postoji velik problem s odlaganjem otpada jer postoji jedno službeno odlagalište koje i samo treba sanaciju te na desetke manjih i petnaestak većih divljih deponija (točan broj nije poznat, s obzirom da ne postoji efektivan sustav kontrole i sprečavanja nastanka divljih odlagališta). Odvezeno je 8732 m3 smeća, a na sanirana područja dovezeno je 328 m3 zemlje kojom su zakopane rupe u kojima se nalazilo smeće. Otpad se odvozi na gradski deponij gdje se sortira i sanira, a dio se prodaje koncesionarima za pojedine vrste otpada. No, veliki problem predstavlja svijest ljudi koja se teže mijenja od čišćenja divljeg deponija. O tome govori slučaj da je samo dan nakon čišćenja i odvoza smeća kamion s glomaznim otpadom pokušao ponovno istovariti otpad. Prioritet je čišćenje i zaštita vodozaštitnog područja Šibice (vodocrpilište koje vodom opskrbljuje grad Zaprešić i manja okolna naselja, ukupno oko 120 000 ljudi) u blizini kojeg se nalazi nekoliko divljih deponija.

UTJECAJ PROJEKTA NA PROSTOR

Prema podacima iz 2009. količina komunalnog otpada po stanovniku u Hrvatskoj i Sloveniji je oko 451 kg ili 1,2 kg dnevno, od čega je čak 82,1% mješoviti komunalni otpad (Opredelitev socioloških kriterijev črnih (nedovoljenih) odlagališč odpadkov, 2011). Uz trend konstantnog porasta tijekom godina, otpad je postao problem za mnoge gradove, ali još više za lokalne zajednice s malim proračunom i nemogućnošću za rješavanje tog problema. Projekt REMEDISANUS predstavljao je najbolji način da pogranične zajednice zajedno riješe probleme vezane uz otpad koji proizvode.

Iz perspektive prostornog razvoja postoji mnogo problema, ne samo u prekograničnom području, nego i na državnoj razini koje treba razmotriti i pristupiti njihovom rješavanju. To su neadekvatna odlagališta otpada (bez tehničke opremljenosti i zadovoljenih lokacijskih faktora), mali broj i nedostatak prostora u legalnim odlagalištima otpada, potreba organiziranog konstantnog odvoza otpada iz udaljenih ruralnih i ostalih perifernih dijelova teritorija, nepostojeći sustav sakupljanja različitih vrsta otpada i reciklaža u (zasad nepostojećim) objektima za gospodarenje otpadom, uklanjanje starih opterećenja u okolišu, problem s pronalaskom pogodne lokacije za odlagališta i objekte za gospodarenje otpadom. Tu se pojavljuje NIMBY fenomen tj. ne u mom, a u ovom slučaju, ni u susjednom dvorištu (Samokovlija Dragičević, 2010).

Sl. 2. Sl. 2. Okvirni obuhvat vodozaštitnog područja Šibice (Zaprešić) Izvor: http://preglednik.arkod.hr

Kada se razmišlja o problemu divljih odlagališta otpada, često se zaboravljaju gospodarski učinci koje taj problem ima (Določitev ekonomskih kriterijev vrednotenja nelegalnega odlaganja odpadkov, 2011):

utječe na javno zdravlje, što posredno povisuje izdvajanja za te sektore; opasnost od poplava, požara, erozija na neuređenim odlagalištima koje mogu izazvati velike ekonomske štete; smanjena je vrijednost nekretnina te je područje neprivlačno za poslovne i stambene investitore što posredno usporava njegov gospodarski razvoj; povećava općinske troškove poslovanja (veća namjenska sredstva za sprečavanje nekontroliranog odlaganja otpada, viši troškovi za sanaciju); povećava porez na imovinu i usluge (zbog visokih troškova sanacije odlagališta, koji se posredno namiruju kroz više poreze). Oblikovanje i uvođenje učinkovite okolišne politike ključno je za održivi razvoj pograničnih zajednica. Projekt je u tom smislu poticao izradu strategije postupanja s otpadom koja će uključivati sljedeće faze: sprečavanje nastanka otpada, priprema za ponovnu upotrebu, recikliranje, druga obrada (npr. energetska), odstranjivanje.

Poticanje recikliranja i upotrebe otpada u energetske svrhe predstavlja novu razinu, od one na kojoj se većina hrvatskog društva nalazi. Projekt je bio dobra osnova za poticanje održivog razvoja (podizanje svijesti o važnosti očuvanog, prirodnog okoliša te podizanje odgovornosti prema istom), ali uvijek ostaje na lokalnoj zajednici hoće li ona taj poticaj iskoristiti i nastaviti sa započetim aktivnostima. Potrebno je organizirati sustav odvoza, građanima omogućiti odvojeno sakupljanje otpada pribavljanjem posebnih spremnika, uspostaviti učinkovit sustav kontrole i monitoringa da se sanirana odlagališta ne bi reaktivirala, inače cijeli projekt gubi smisao.

ZAKLJUČAK

Divlja odlagališta otpada predstavljaju veliki problem za pogranične zajednice Hrvatske i Slovenije, s obzirom da su to mahom ruralna područja, udaljena od gradskih, komunalnih centara. Samo s hrvatske strane postoji više desetaka odlagališta, raspršenih posvuda u krajoliku, pa čak i na vodozaštitnom području. Projekt nije mogao obuhvatiti sve, stoga je ograničen samo na 60 odlagališta koja predstavljaju najveću opasnost za okoliš. Ovim je projektom počelo rješavanje problema za koji lokalne zajednice objektivno nisu imale novca, a udruživanjem i zajedničkim djelovanjem uspjele su ishoditi značajna sredstva. Međutim, velika je odgovornost svih stanovnika pojedinačno jer nijedan projekt nije održiv ni uspješan ako njegovi nositelji, stanovnici, nisu osviješteni i odgovorni članovi svoje zajednice.