Slikar Naum Gabo napisao je manifest o konstruktivizmu u Moskvi u kolovozu 1920. godine. U manifestu je htio svoj estetički konstruktivizam razlikovati od Tatljinova praktičnog konstruktivizma. Tako je taj manifest razdvojio konstruktivizam u dva različita pravca. produktivizam i pozitivizam.
Produktivizam
Program produktivističke grupe objavljen je 1920. u prigodi izložbe koju su organizirali A. Rodčenko i Barbara Stepanova. To je manifest koji odražava Tatljinove ideje i politička stajališta i koji se izravno suprostavlja "neutralizmu" u umjetnosti koji je zastupao Pevsner. U ovo se vrijeme naziv "produktivizam" upotrebljavao na isti način i s istim značenjem kao i naziv "konstruktivizam". Zadaća produktivističke grupe jest - piše na početku manifesta - da komunistički izrazi materijalistički konstruktivni rad. Grupa se bavi rješenjem tog problema oslanjajući se na znanstvene pretpostavke i ističući nužnost sinteziranja ideološkog formalnog aspekta kako bi se eksperimentalni rad usmjerio na put praktične djelatnosti.
Pozitivizam
Ideološki aspekt grupe pozitivista opisan je u tri točke: Kao prvo, jedini temeljni koncept je znanstveni komunizam, utemeljen na teoriji povijesnog materijalizma. Kao drugo, poznavanje eksperimentalnih procesa Savjeta navodi grupa da svoju istraživalačku djelatnost prenese s aspektnoga na zbiljno. I kao treće, specifični elementi djelatnosti grupe jest konstruiranje i proizvod, ideološki, teorijski i iskustveno opravdavaju promjenu materijalnih elemenata industrijske kulture u volumenu, površini, boji, prostoru i svjetlosti.
Lef
Zanimljivo je da su u Rusiji gotovo svi avangardni umjetnici prešli na stranu revolucije. Od avangardnih umjetnika koji su najgorljivije htjeli izaći iz individualizma i prihvatiti nove zahtjeve revolucionarne kulture bila je grupa Lef koju je organizirao Vladimir Majakovski. Lef je bio lijeva fronta umjetnosti, kako su ga zvali, oko kojega su se okupljali filmski radnici, poput Eisensteina, ili kazališni redatelji, poput Mejerholda, pisci, poput Babelja. Lef se bori protiv svega što je preživjelo - pisao je Eisenstein - služeći se novinama, javnim predavanjima, raspravama.
Revolucionarni polet obilježavao je sveukupni rad umjetnika iz grupe Lefa. Shvatili su da nova umjetnost ne smije preskočiti činjenicu da je jedan veliki narod postao glavnim glumcem povijesti, država, vlada, socijalističkih nacija... Vjerovali su da umjetnost više ne smije biti čisti eksperiment, bezrazložna igra, već izraz revolucionarne istine, širitelj osjećaja i ideja koje je revolucija pobudila. Umjetnici Lefa ipak su shvaćali da je takav pothvat moguć samo ako ostanu na području moderne polemičke umjetnosti, ali polazeći iz unutrašnjosti svoje dijalektike i razvijajući prave nove izražajne vrijednosti, originalne postupke, najsigurnija otkrića i izume avangarde. Oni su bili uvjereni da je nemoguće mlado, jako vino revolucije staviti u stare bačve tradicije 19. stoljeća.
Nizozemski apstraktni ekspresionizam
De Stijl
De Stijl je umjetnički pokret osnovan 1917. godine u Nizozemskoj. Naziva se i neoplasticizam ili nova plastična umjetnost. Ime/naziv dolazi od nizozemske riječi stil. Glavni predstavnik je Piet Mondrian koji je oslikavao čistu apstrakciju pomoću forme i boje: forma je svedena na osnovne dijelove horizontalne i vertikalne linije, a boje su ograničene na osnovne boje, kao što su kromatske - žuta, crvena i plava i akromatske - bijela i crna.
Mondrijan je do apstrakcije došao postupno. On postupno predmetu oduzima sve njegove raspoznatljive znakove, sve njegove osobnosti, dokle god ga ne svede na kostur, na stilizaciju, na crtu, to jest dokle god ne učini da iščezne. Stoga njegova umjetnost, barem u tom razdoblju, doista zaslužuje naziv "apstraktne" umjetnosti, kao one umjetnosti koja svoje rezultate traži preko neke vrste očišćenja na kraju kojega na platnu ostaje tek neodređena zbilja.
Ono što je Mondrijan nazvao neoplasticizmom, pojavilo se kod njega tek oko 1917. u Larenu u Nizozemskoj, kamo se vratio iz Pariza. U Nizozemskoj je upoznao Thea van Doesburga i s njim u Leydu pokrenuo novi časopis pod nazivom "De Stijl" oko kojega su za kratko vrijeme okupili najbolje europske slikarske snage upućene u apstraktnom pravcu. Kao program grupe možemo navesti izreku koja se pojavila 1919. na početku Predgovora II.: Svršetak prirode je čovjek, svršetak čovjek je stil.
Prvi manifest objavljen je u drugom broju "De Stijla" 1918., drugi manifest već u trećem broju časopisa (1920.), treći manifest u broju četiri (1921.). Sva tri manifesta zastupaju temeljnu ideju: individualizam u umjetnosti kao i u životu uzrokuje svako rušenje ili iskrivljivanje točnosti: treba mu suprostaviti vedru jasnoću duha koja jedina može uspostaviti ravnotežu između "univerzalnog i individualnog". Druga temeljna ideja grupe jest želja da se umjetnost izjednači sa životom. Umjetnost će biti život - govorio je Mondrijan - kad prestane postojati kao umjetnost.
Apstraktno iskustvo u umjetnosti ipak je ostavilo dubok trag u suvremenoj europskoj umjetnosti, bez obzira kako se manifest ili grupa nazivali.
Piet Mondrian
Pieter Cornelis (Piet) Mondriaan (od 1912. Mondrian) rođen u Amersfoortu, 7. ožujka 1872., a umro je u New Yorku, 1. veljače 1944., nizozemski je slikar i umjetnički teoretičar. Glavni je predstavnik umjetničke grupe De Stijl (stil) koju je osnovao slikar Teo van Doesburg. Godine 1892. počeo je studij umjetnosti na akademiji u Amsterdamu. Zanimala ga je religiozna problematika, osobito teozofija (theo + sofia = božja mudrost; vrsta religiozne mistike) i rado je oslikavao mistične teme. Nakon toga počeo je oblikovati plošno slikarstvo koje se očitovala u slobodnoj i nepreglednoj igri obojenih kvadratnih površina s osnovnim kromatskim i akromatskim bojama. Godine 1917. jedan je od osnivača (sa slikarom Teom van Doesburgom) umjetničkoga pokreta pod nazivom De Stijl.
Američki apstraktni ekspresionizam
Apstraktni ekspresionizam je pokret u američkom apstraktnom slikarstvu koji je nastao 40-ih godina 20. stoljeća u New Yorku, a 50-ih godina prešao i u Europu. Prvi umjetnici američkoga apstraktnoga ekspresionizma bili su slikari akcijskoga slikarstva.
Akcijsko slikarstvo - action painting - gestural abstraction - pittura d'azione
Apstraktni ekspresionisti zastupali su, kao i nadrealisti, spontanost (automatizam) koja se postiže pomoću gestualne aktivnosti izvan razumske kontrole i bez prethodne mislene pripreme. Njihova slika nije prikaz nekoga motiva ili sadržaja nego «trag» različitih radnji, otisak ili zapis spontanoga (ne-realističkog automatizma) koje postaje umjetničko djelo. Među te radnje spadaju umjetnikove intervencije i automatiziranje kretnje, koje ostavljaju trag, a trag postaje likovni motiv (tema ili sadržaj).
Trag spontanih radnji na slikarskom platnu mogu se učiniti na različite načine: umjetnik svoje tijelo, ili tijelo živoga modela, namaže bojom i tako prijeđe, ili se provalja, preko slikarske površine; bojom i kistom, prolijevanjem boje iz posude, prskanjem boje pomoću četke ili metle (dripping), otiskom ruku ili nogu… pri čemu nastaje slika bezličnoga sadržaja i bez kompozicije. Točka gledanja, odnosno središte slike, ne postoji jer se izgubilo u vrtlogu gestualnih radnji u kojima je boja razlila na sve strane.
Umjetnike koji «ostavljaju spontani trag» na slikarskom platnu nije povezivao neki zajednički manifest ili neki zajednički slikarski stil, nego ideja da se stvaralačkom činu može pristupiti spontano, bez ikakve razumske kontrole. Pod utjecajem nadrealista i egzistencijalne filozofije, ovi su umjetnici, otkrili novi pristup umjetnosti gdje je slikarstvo postalo zamjena za životne probleme.
Najpoznatiji slikar spontanoga apstraktnoga ekspresionizma jest američki akcijski slikar Jackson Pollok.
Jackson Pollock
Paul Jackson Pollock, američki slikar, rođen je na ranču Watkins u gradiću Cody, na sjeverozapadu države Wyoming, 28. siječnja 1912., a umro je u mjestu Springs, 11. kolovoza 1956. godine. Najprije je bio ekspresionist, a kasnije prelazi na apstraktno slikarstvo. Iako je figura kao volumen (čovjek, životinja, biljka, stvar) sastavni dio njegova umjetničkoga doživljaja, kada je slika, pretvara je u apstraktni i nefigurativni motiv.
Njegova djela nastala kapanjem boje po platnu (dripping) nije ostavljala ravnodušnim ni gledatelje ni likovne kritičare. Ubrzo je postao vodeći američki umjetnik akcijskoga slikarstva tako da je dobio nadimak: Jack The Dripper - Jack Kapatelj (prvi put spomenut nadimak u magazinu Time 1956. godine).
Odao se porocima, nemoralu, osobito pijanstvu, nosio je dugu kosu, stalno se prepirao s prijateljima, nije volio autoritet, zapadao je u depresiju, liječio se na psihijatriji. Poginuo je u 44. godini života, u prometnoj nesreći kada se, pijan, autom zabio u drvo. Imao je dvije suputnice u autu; jedna je ostala mrtva, dok je druga preživjela nesreću.
Slikao je velike apstraktne kompozicije pomoću prskanja ili prolijevanjem boje po vodoravno položenom slikarskom platnu. Ne samo da je spontanost pokazao kružeći oko platna, nego je znao i ugaziti na platno i, stojeći na njemu, slikati, kako bi se reklo – akcijski. I tako je nastalo njegovo akcijsko slikarstvo.
Promatrajući njegove slike, posjetitelji su se pitali: zašto je Pollock pljusnuo ljudima boju u lice? Po njegovu mišljenju, on je nije htio da boja bude pasivna masa s kojoj on radi što hoće, nego je dozvolio boji da se oslobodi stege umjetnika. Rezultat njegova slikanja izražena je u živoj površini platna. Ipak, Pollock, kada "oslobađa" boju, ne "diže ruke" od nje i ne ostavlja je slučaju. Opet je on onaj zadnji upravitelj koji svojom energijom "kroti" sile koje su sadržane u boji. Valjda zato i upotrebljava velika platna da bi imao veliko polje za "borbu", da slika ne samo rukama nego cijelim tijelom. Njegova su slikarska djela satkana od isprepletenih i razlivenih poteza i rasprsnutih prolijevanja boje. Kao slikar, svoje umjetničke osjećaje spontano (ekspresivno) prenio je na platno stvarajući apstraktnu sliku (bez prepoznatljivoga motiva), bez točke gledišta (bez središta), bez početka i kraja. Naslikano likovno djelo zapravo je spontani trag umjetnikova putovanja kroz prostor i vrijeme.
Njegove slike predstavljaju rasprsnutost, umrljanost, isprepletenost, diskontinuiranost, razlivenost poteza koji vjerno odražavaju putanje umjetnikova tijela u stvarnom prostoru. Slikar svoje osjećaje ekspresivno prenosi jasnim potezima tragova stvarajući apstraktnu sliku bez ikakve kompozicije ili perspektive. Njegova slikarska tehnika obojenih tragova rijetko je koga ostavila ravnodušnim.
Tako je njegova slika No 5, veličine 200 x100 cm, prodana za 140,7 milijuna dolara, što je najveća cijena ikada plaćena za jednu sliku na međunarodnoj aukciji. Sliku 'No 5' prodao je američki medijski magnat David Geffen meksičkom gospodarstveniku Davidu Martinezu.
Europski akcionisti
Apstraktni ekspresionizam u stilu akcionističkoga umjetničkog spontanizma brzo je stekao pristaše među europskim umjetnicima, kao što su članovi umjetničke udruge COBRA.
Nema komentara:
Objavi komentar